Intervju: Josip Meštrić
Josip Meštrić već godinama pripada samom vrhu hrvatskog trail trčanja. Od državnih naslova i rekorda staza do nastupa na svjetskoj razini, njegov sportski put obilježen je stalnim pomicanjem granica - bilo da se radi o eksplozivnim kratkim trail utrkama, zahtjevnim cestovnim polumaratonima ili ultradugim izazovima koji traju satima.
Iza rezultata stoji promišljen pristup: pažljivo planiranje sezone, jasan odnos prema “A” i “B” utrkama te spremnost da se uvijek iznova testira protiv najjače konkurencije. U nastavku Josip otkriva kako bira utrke, kako razmišlja o natjecanju na domaćoj i međunarodnoj sceni te što za njega znači dugoročni napredak u sportu.
Tvoja trkačka karijera je iznimno raznolika - od ultradugih trailova do brzih kratkih trail utrka i cestovnih polumaratona. Kako biraš gdje ćeš nastupati i što ti je najvažnije pri toj odluci?
"Mogu reći da sam isprobao razno razne utrke, od “stomajlerica” na trailu do 5km na cesti, volim sve. Svaka udaljenost i teren nose različite izazove i samim time, svaka utrka zanimljiva mi je na svoj način. Utrke biram unaprijed, barem one “glavne” i to upravo u ovom dijelu godine. Uvijek pokušam isplanirati barem dvije glavne (A) utrke, i tri do četiri manje važnih, ali nikako nevažnih (B) utrka. Isto tako, jako mi je važno da se B utrke uklapaju u trenažni ciklus za A utrke kako bi ih iskoristio za pravovremenu provjeru forme i na vrijeme mogao ispraviti eventualne nedostatke. A utrke biram prema nekoliko kriterija, od kojih ističem - teren (tražim utrke s nešto više tehnike jer mi takve staze bolje odgovaraju), konkurencija (želim se natjecati s najboljima u trail trčanju kako bih mogao vidjeti gdje sam u odnosu na njih), nadmorska visina (ukoliko utrka ide na veće visine, potrebno je uračunati to u pripremni ciklus) i posljednje, ali nažalost najvažnije - financijski aspekt (obzirom da se za kvalitetniji rezultat isto tako treba i pristupiti utrci, uvijek pokušavam pronaći utrke na koje mogu otići bez ogromnih troškova, a da i dalje imam šanse za solidan rezultat kojim ću biti zadovoljan). Kada odaberem A utrke, onda gledam u kalendaru koje mi se utrke uklapaju kao “pripremne” odnosno B utrke, a da su slične konfiguracijom i terenom kao i A utrke (i po mogućnosti povoljnije)."
Osvojio si niz nacionalnih naslova i zapažen plasman na svjetskoj razini, uključujući nastup na UCI World Mountain and Trail Running Championships. Kako ti je to iskustvo promijenilo pristup treninzima i natjecanju?
"Obzirom da sam sada skoro 5 godina u trčanju, od čega četiri aktivno treniram, mogu reći da me svaka utrka naučila nečem novom. Bilo da je riječ o unosu kalorija, hlađenju tijekom utrke ili samom utrkivanju, svaka nova utrka prilika je za učenje i napredak. Svjetsko prvenstvo, iako mnogi to misle, nije bila moja najbolja utrka u trail trčanju. Naravno, zadovoljan sam 29. mjestom, ali samom izvedbom nešto manje. Ipak je riječ o najdužoj utrci koju sam do tad odradio u 2025. godini, pa sam puno sretniji bio nastupom na Sierre Zinalu ili pak Dubrovnik Spartan Trailu krajem godine. Sve u svemu, nakon Svjetskog prvenstva nisam previše promijenio pristup treniranju, ali jesam planiranju samih natjecanja. Obzirom da sam oduvijek bio veći pobornik kvalitete naspram kvantitete, još sam malo smanjio broj planiranih utrka za 2026. godinu i fokusirao se na kvalitetniji trening, pripreme i pravovremeno planiranje sezone. Iako uživam u sportu, prirodi i svemu što trail trčanje donosi, velike utrke ne želim doživljavati kao “izlet”, već kao priliku da se natječem, postignem što bolji rezultat i pokažem svoj maksimum."
Golden Trail World Series te već nekoliko godina drži u vrhu domaće i regionalne scene. Koliko ti je važno biti konkurentan među elitom Golden Trail trkača i kakvi su ti planovi za 2026. sezonu?
"Golden Trail nacionalna serija bila je moja ulaznica u nešto višu kategoriju natjecanja i iznimno mi je drago da sam iskoristio tu priliku. Prvo kroz natjecanja diljem Hrvatske, Slovenije i Mađarske, ali i kasnije kroz nastupe na dva finala u Italiji i Švicarskoj. Prije GTWS-a, nastupao sam na dužim utrkama gdje brzina nije bila toliki prioritet, dok se kompletan pristup treninzima promijenio kada sam shvatio da se i na trailu može trčati jako brzo i da brzine koje postižemo na cesti, nisu rezervirane samo za cestovne trkače. Upravo te brzine, kada ih se prebaci na trail, dodaju novu dimenziju adrenalina ovom sportu, posebno kad je riječ o nizbrdicama. Kako sam i ranije spomenuo, kod odabira utrke jako mi je važno da je konkurencija jaka. Već sam u nekoliko intervjua istaknuo kako mi nije drago kad netko kaže da se ne želi natjecati van HR i biti među posljednjima, ako kod nas može biti na postolju. Naravno da je lijepo biti prvi, stati na najvišu stepenicu, ali još je ljepše kada stanete na startnu liniju rame uz rame sa najboljima u sportu, makar oni već bili otuširani kada vi uđete u cilj. Moj je prioritet iz sezone u sezonu smanjivati zaostatak za najboljim trkačima na svijetu, a jednog dana i svesti ga na nulu.
U 2026. godini, zasad imam potvrđen nastup na Europskom prvenstvu u trailu koje se održava u Sloveniji, zatim ponovno nastup na Sierre Zinalu, dok za ostale utrke čekam zeleno svjetlo i završetak dogovora. Želja mi je nastupiti na Skyrunning World Series i iskreno se nadam da će se ta želja ostvariti već ove godine!"
Nedavno si obranio naslov prvaka Hrvatske u kratkom trailu i postavio novi rekord staze. Koliko ti lokalne utrke znače u pripremama za međunarodna natjecanja?
"S obzirom da smo relativno mala, ali brzo rastuća zajednica, uvijek mi je drago doći na lokalne utrke, vidjeti poznata lica i prvenstveno se dobro zabaviti. Naravno, pojedine lokalne utrke budu teže nego najjače utrke na svijetu, a to dobro znaju svi koji su se natjecali u bilo kojem sportu. Poseban je osjećaj postaviti rekord na domaćim usponima, a ni malo međusobnog “podbadanja” na Stravi nije na odmet i uvijek podigne motivaciju 🙂 Utrka u Hrvatskoj je sve više, žao mi je da ne mogu doći na sve gdje me pozovu, ali vjerujem da me čeka još barem koja godina u ovom sportu pa ću imati priliku nastupiti na još više utrka u Hrvatskoj!"
U tvojim rezultatima vidimo da si trčao i ultra distancu i šestosatno natjecanje gdje si postao državnim prvakom. Kako uspoređuješ fizičku i mentalnu zahtjevnost ultratrail natjecanja u odnosu na kraće, eksplozivnije utrke?
"Svaka utrka zahtjevna je na svoj način, bilo da je riječ o terenu ili brzini kojom se mora trčati. Kod ultra trail natjecanja, često čujemo da psiha igra jednaku ulogu kao i fizička sprema. Smatram da je to istina do neke mjere. Te utrke traju i preko 20 sati, ako trčite sami, to je puno vremena za razmišljanje. Sve je super dok je super, ali kad uđete u prvu krizu (koja je neizbježna), stvari se kompliciraju i jedino ispravnim odlukama možete pronaći izlaz iz te krize, a tu je mentalna snaga najvažnija. Također, nepredvidivost kod ultra trail trčanja je nešto što je za mene možda i najdraži aspekt ovog sporta. Možete trenirati koliko želite, ali na dan utrke, sve može pasti u vodu zbog najmanjih detalja. To posebno vrijedi kod vrhunskih sportaša gdje se svaka sitnica broji. S druge strane, kraće utrke donose potpuno novu dimenziju “patnje” gdje se natječete tko može biti duže u crvenom, tko može duže stisnuti zube i trpiti. Svaka utrka gdje dolaze najbolji na svijetu starta kao da sutra ne postoji. Od početka do kraja, vaš puls je u crvenom, nema kalkulacija i gledanja na sat. Isto tako, nakon 15h trčanja ultra trail utrka, gotovo da nema dijela tijela koji ne želi stati i leći na pod. Na vama je hoćete li to učiniti, ili ćete zanemariti unutarnje glasove i nastaviti do cilja. Iz mog iskustva, koliko god te dvije kategorije natjecanja bile vremenski različite, ultra trail i kratki trail imaju dosta zajedničkih poveznica, a na kraju se sve svodi na pitanje - tko najviše želi pobijediti - bilo samog sebe, ili druge."
Trening zahtijeva puno discipline, ali i prilagodbi zbog ozljeda, forme i konkurencije. Kako pristupaš treninzima, a kako oporavku, posebno u razdobljima intenzivnih priprema?
"Najvažnije je biti konstantan, čak i ako se trenira manje, važno je biti dosljedan treniranju jer tad dolazi i napredak. Naravno, tu ne govorimo samo o danima i tjednima, već o mjesecima i godinama. Ja treniram cijele godine, ali količinski ne previše. Znam puno trkača koji rade puno veće kilometraže od mene, no meni se pristup sa kvalitetnijim treningom pokazao boljim od kilometarski većeg volumena. Što se tiče samih treninga, oni su poprilično slični kroz godinu iz razloga što volim imati neku baznu liniju forme cijele godine, a onda pred glavne utrke napravim malo veći volumen i jači intenzitet kako bih dodatno podigao formu. Smatram da u treningu treba biti svega, jer ono što se ne trenira, to se i gubi, pa tako ne zanemarujem niti aerobni ni anaerobni trening, bilo na ravnom terenu ili na usponu. Želja mi je maksimalno izgraditi brzinu na ravnom, a kasnije to prenositi u trail, zato se ponekad pojavim i na cestovnim utrkama kako bih testirao brzinu. Oporavak je neophodan, a posebno je važan kad se približi natjecateljska sezona. Tu redovito pratim određene parametre kroz dan, ali i osjećaj na treningu, kako bi mogao na vrijeme prepoznati znakove iscrpljenosti ili pretreniranosti. Spavanje je prioritet, ali i što pravilnija prehrana."
Trail staze su različite - tehnički zahtjevne alpske rute, brdske staze ili ravnije dionice. Koje vrste staza ti osobno najviše odgovaraju i zašto?
"Kako dolazim iz brdskog biciklizma, tehnički teren mi najviše odgovara. Iako kad sam vozio MTB, nisam bio najbolji tehničar (još uvijek postoje video zapisi koji dokazuju moju sposobnost padanja s bicikla), ali očigledno da se nedostatak straha prilikom postizanja većih brzina na nizbrdicama prenio i na trčanje. Upravo zbog toga je moja najveća prednost nad drugim trkačima - spust! Na utrkama vani, za pobjednicima sam do sad svo vrijeme gubio na usponima, dok sam na nizbrdicama to čak i malo nadoknadio. U pravilu, što je staza bila tehnički zahtjevnija, to je moj rezultat bio bolji. Upravo zato se okrećem težim utrkama ove godine i Skyrunning seriji, ukoliko to mogućnosti dozvole! Naravno, Skyrunning je poznat i po dugačkim usponima, gdje mojih 75kg sigurno nije prednost, no to je nešto na čemu radim i mogu reći da se moja brzina penjanja znatno popravila, ali prostora za napredak uvijek ima. Moja idealna staza bi izgledala ovako - usponi do 500 m+, tehnički zahtjevne nizbrdice koje vode na ravnije dijelove gdje se mora trčati brzo. Ali, svaki pravi trail trkač mora biti kompletan, što znači da mora biti brz na ravnom, mora biti odličan penjač i ne smije se bojati tehničkog terena."
Što bi poručio početnicima u trail trčanju - kako pametno postaviti svoje prve ciljeve i izgraditi dugoročni trkački put bez da izgube motivaciju ili pretrpe ozljede?
"Rekao bih da unazad 10 godina, nikada nije ovoliko ljudi trčalo kao sad. Instagram i TikTok puni su ljudi koji prate raznorazne trendove, od prvih maratona, 5km, 10km ili pak trčanja svaki dan. U takvom svijetu, lako je postaviti si pogrešan cilj. Sve se čini lagano kad se gleda kroz “reels”. Puno puta sam čuo - “ako može on mogu i ja” i slične fraze. Činjenica je da premalo ljudi gleda svoje mogućnosti, precijene se, krenu i ozljede se pa brzo zaključe kako to nije za njih. Pogrešno, trčanje može biti za svakoga, ali ništa ne dolazi preko noći. Najbolji savjet je - krenite polako. Slušajte svoje tijelo i uzmite si vremena. Ciljevi neka budu prije svega realni. Ako do sada niste nikad trčali, možda nije najbolje da se za dva mjeseca prijavite na prvi polumaraton. Rekao bih čak da vam ne treba ni sat kojim ćete se opterećivati. Zanemarite tempo, otkucaje, zone treninga i sve druge “bitne” stvari kojima se opterećuju napredniji trkači. Glavni orijentir neka vam bude disanje - ako možete disati normalno i istovremeno pričati - tempo je baš kakav vam treba! Ako vam je odmah nakon što ste krenuli, srce u peti, magli vam se pred očima, dišete na škrge - vjerojatno idete prebrzo. Zapamtite da nema presporog tempa, sve što je brže od ležanja na kauču, dobro je za vaše zdravlje. Budite uporni i strpljivi. Loših dana bude u početku puno više nego dobrih, ali nakon te početne faze, slijedi prekrasan dio pomicanja vlastitih granica i uživanja u sportu, prirodi i odličnoj zajednici."
Razgovor s Josipom pokazuje da vrhunski rezultati ne dolaze slučajno. Iza njih stoje disciplina, strpljenje i spremnost da se izađe iz zone komfora - čak i kada to znači stati na start uz svjetsku elitu i prihvatiti rizik.
U vremenu brzih uspjeha i nerealnih očekivanja, njegova poruka vraća fokus na ono bitno: realne ciljeve, dosljednost i dugoročnu gradnju forme. Trail trčanje za Josipa nije samo borba za plasman, već proces u kojem se konstantno traži napredak - fizički i mentalni.
Ako je suditi po planovima za nadolazeće sezone, njegov najbolji rezultat možda tek dolazi.
Trenažeri
Gume
Trake za trčanje