Intervju: Sandy Kovačević

Posted by

Lucija

20. lipnja 2026.

On 25. studenoga 2025.

Sandy Kovačević ime je koje poznaje svaki biciklistički entuzijast u Hrvatskoj - bilo da ga pamtite kao natjecatelja s MTB, cestovnih ili gravel utrka, dio tima organizatora utrke CRO Race, člana Bahrain Victorious tima ili autora jednih od najkvalitetnijih biciklističkih vlogova u regiji. Danas, u ulozi oca, analitičara, logističara i još uvijek strastvenog rekreativca, Sandy spaja iskustvo iz različitih kutova biciklizma - od asfalta do kamere.

U razgovoru s njim otkrili smo kako izgleda život s obje strane biciklističke trake, zašto se sve češće vraća gravel vožnjama, kako balansira između posla, djece i treninga te kada možemo očekivati povratak njegovih legendarnih videa. Ako tražite inspiraciju za nastavak (ili početak) vlastite biciklističke priče - nastavite čitati.

Sandy, iza tebe su godine iskustva - kao vozača, organizatora i člana profesionalnog tima. Kako danas izgleda tvoj "biciklistički život"? Na kojoj si poziciji između sporta, posla i rekreacije?

"Da, iza mene je jedna romantična tranzicija - od dječaka koji je vozio bicikl s prijateljima, preko ozbiljnog amaterskog natjecatelja pa sve do poslovne karijere u WorldTour ekipi i organizaciji utrke CRO Race."

"Danas je biciklizam za mene prvenstveno posao, ali ta strast nije nestala. I dalje volim sjesti na bicikl i uživati u slobodi koju vožnja pruža. Rekreativni biciklizam i cikloturizam smatram najljepšim dijelom našeg sporta . To je čisti užitak, bez stresa, bez brojki i bez pritiska treninga. Upravo tu se vraća ona iskonska ljubav prema vožnji."

Radiš u organizaciji CRO Race utrke, surađuješ s Bahrain Victorious timom - kako izgleda tvoj dan u sezoni utrka? Što publika ne vidi "iza kulisa"?

"Što se tiče profesionalne ekipe Bahrain Victorious, najintenzivniji dio posla odvija se između početka listopada i kraja prosinca. To je razdoblje u kojem se potpisuju i integriraju novi vozači, održavaju višednevni sastanci planiranja te stvaraju strategije i ideje za novu sezonu. U Performance odjelu nema stajanja. Čak i ako imate savršenu sezonu, bez stalnog napretka vrlo brzo biste zaostali jer se moderni biciklizam mijenja brže nego ikad. Moja uloga je pružiti podršku s analitičke i IT strane, što uključuje rad s podacima, tablicama, programima i raznim alatima koji omogućuju da cijeli sustav funkcionira točno i učinkovito."

"Kad sezona utrkivanja konačno počne, posao postaje predvidljiviji i rutinskiji, ali samo ako je sve u prethodnim mjesecima dobro napravljeno. Publika vidi vozače i sportski spektakl, dok je iza kulisa ogroman tim, precizna logistika i puno tehnologije koja omogućava da vozači budu najbolja verzija sebe na dan utrke."

"Posao vezan uz CRO Race traje cijelu godinu jer je organizacija takvog događaja iznimno kompleksna. Kad sam tek ušao u projekt, nisam mogao vjerovati koliko toga koordinira mali tim ljudi i na koliko visokoj razini se sve odrađuje. Najintenzivniji period počinje otprilike dva mjeseca prije utrke, kada se finaliziraju svi planovi, odrađuje brendiranje kompletnog inventara, definira tehnička logistika i zaključuju dogovori s partnerima. U tom razdoblju nema pogrešnih koraka jer svaki detalj, od televizijskog prijenosa do sigurnosti, mora biti savršeno usklađen."

Od MTB-a, preko cestovnog do gravel biciklizma - prošao si sve terene. Kojem se stilu danas najradije vraćaš i zašto?

"Danas najčešće vozim gravel, ponajviše zato što su staze u Podravini premalo zahtjevne za full suspension MTB. Kako sam ljubitelj adrenalina, gravel po šumskim singlicama daje mi dovoljno dinamike, brzine i zabave. Da se vratim u Rijeku, sasvim sigurno bih vozio enduro, jer tamošnji teren i konfiguracija pružaju ono pravo, tehničko i brdsko iskustvo koje obožavam."

"Gravel je jako zanimljiva disciplina jer kombinira najbolje od dva svijeta. Bicikl je vrlo brz i po osjećaju blizak cestovnom, a čim skrenete na makadamske putove, eliminirate najveću opasnost u biciklizmu - promet. To donosi jednu drugačiju vrstu slobode i sigurnosti koju je teško nadmašiti."

Odnedavno si i tata dvoje djece. Koliko je dolazak djece promijenio tvoj odnos prema biciklu i planiraš li ih, kada dođe vrijeme, uvesti u biciklistički svijet?

"Ne mogu reći da je dolazak djece promijenio moj odnos prema biciklizmu općenito, ali svakako imam manje vremena za vožnju, barem u ovom razdoblju dok su još mali. I dalje volim biciklizam kao prije, samo se sada prioriteti malo drugačije rasporede."

"Naravno da ih planiram uvesti u biciklizam kada za to dođe vrijeme, ali bez ikakvog forsiranja. Tu sam da budem podrška, da ih ohrabrim i pružim im sve što im treba, ali želim da sami odaberu svoj put. Jedino mi je važno da se bave nekim sportom, kojim god žele, jer smatram da sport djeci daje nevjerojatno puno - od zdravlja do karaktera."

Tvoj YouTube sadržaj bio je među najkvalitetnijim na domaćoj biciklističkoj sceni i to još kad biciklistički sadržaj kod nas nije bio ni blizu trend. Kada možemo očekivati nove vlogove i što te trenutno najviše motivira (ili koči) oko povratka pred kameru?

"Puno hvala na lijepim riječima, to mi zaista puno znači. Glavni motiv iza mog sadržaja uvijek je bio približiti biciklizam široj publici, posebno mladima, jer sport im može dati nevjerojatno puno. Trudio sam se da svaki video bude barem malo poučan, nikad uvredljiv ili vulgaran, jer mislim da takav sadržaj dugoročno ima najviše vrijednosti. Jasno je da se s takvim pristupom puno teže probiti u vremenu kada algoritam nagrađuje kontroverzu."

"Trenutno me najviše koči posao i roditeljstvo, jednostavno je teško pronaći dovoljno vremena za kvalitetnu produkciju. Motivacija je i dalje tu i siguran sam da ću se vratiti pred kameru. Glavna nagrada oduvijek su mi bili pozitivni komentari ljudi koji prate sadržaj, jer YouTube na toj razini u potpunosti predstavlja trošak vremena i financijski trošak, s obzirom na to da je oprema za snimanje prilično skupa. Ali osjećaj ponosa kada vidiš da si nekome pomogao, inspirirao ga da počne voziti ili dao doprinos domaćoj biciklističkoj sceni, to je ono zbog čega se sve isplati."

Kao netko tko izbliza vidi i rekreativne i profesionalne vozače, što je po tebi najveća razlika između njih, osim naravno fizičke spreme? Imaš li savjet za one koji žele "uzeti bicikl ozbiljnije"?

"Nećete vjerovati, ali vrhunski profesionalni biciklisti često su daleko manje opterećeni biciklizmom od rekreativnih vozača. Oni jesu savršeno uglađeni strojevi koji paze na svaku kaloriju i ne propuštaju ni minutu treninga, ali istovremeno imaju vrlo zdrav odnos prema sportu i znaju uživati u drugim hobijima, druženju i životu izvan bicikla."

"Osim prirodnog talenta i apsolutnog perfekcionizma, najveća razlika između profesionalaca i rekreativaca je mentalna snaga. Profesionalni biciklisti imaju nevjerojatnu sposobnost trpljenja i ostajanja fokusiranima u situacijama gdje bi većina ljudi odustala. Tek sada, radeći uz njih, vidim koliko sam u svom natjecateljskom “vrhuncu” zapravo bio daleko od te razine, i fizički i mentalno."

"Rekreativci se često znaju uspoređivati s profesionalcima, ali to jednostavno nema smisla jer je riječ o dva potpuno različita svijeta. Danas se profesionalne karijere počinju graditi već oko šesnaeste godine. Primjera poput Rogliča ima vrlo malo. Zbog toga mnogi rekreativci troše puno vremena, novca i energije pokušavajući dostići razinu profesionalaca, a to se gotovo nikada ne ostvari."

"Moj savjet je vrlo jednostavan: sjednite na bicikl i uživajte. Ako vam se utrkuje, utrkujte se iz užitka. Ne postavljajte si ciljeve koji vam ne donose radost, jer biciklizam bi trebao biti izvor zadovoljstva, a ne pritiska. Ono što nam zaista treba su mlade generacije koje će kroz klubove i natjecanja razvijati svoje talente. Tako se grade budući profesionalci."

Koliko ti danas vožnja znači na osobnoj razini - ispušni ventil, trening, natjecanje... ili nešto četvrto?

"Biciklizam mi je danas prije svega vrhunski trening i savršena baza za zdravlje, dugovječnost i sve druge sportove. Imam samo trideset godina, ali vrlo sam svjestan koliko je važno na vrijeme razmišljati o zdravlju i prevenciji, što je u zadnje vrijeme i sve popularnija tema. Osim toga, biciklizam je za mene idealan ispušni ventil, najbolji način da se resetiram nakon zahtjevnih radnih dana."

"Ipak, bez obzira na to vozim li trening ili laganu vožnju, čim sjednem na bicikl probudi se moj natjecateljski duh. Takav sam u svemu, jednostavno sam kompetitivan po prirodi. Zato već sada planiram da ću iduće godine odvoziti nekoliko utrka."

"Ukratko, biciklizam je za mene sve u jednom: posao, trening, opuštanje i natjecanje. Upravo ta kombinacija čini ga toliko posebnim u mom životu."

Kad bi mogao istaknuti jednu utrku, jednu rutu i jedan trenutak koji ti je obilježio dosadašnji biciklistički put - što bi izabrao i zašto?

"Ako moram izdvojiti jednu utrku onda je to definitivno Istria300."

"Istria300 mi je posebna zbog jednog razloga koji mi je važniji od svih mojih vlastitih rezultata. To je bila prva utrka u kojoj je nastupila moja supruga, i to nakon samo tri mjeseca treninga koje je odradila sa mnom, jer je bicikl počela voziti upravo na moj nagovor. Odvozila je 130 kilometara i završila na trećem mjestu u ženskoj konkurenciji. Cijeli proces – pripreme, putovanje, atmosfera na utrci i ponos koji sam osjećao gledajući je kako završava utrku – ostavili su na mene dublji trag nego bilo koji moj sportski rezultat."

"To iskustvo me još jednom podsjetilo na ono što rekreativni i amaterski biciklizam zapravo jest: užitak, zdravlje i osobni rast. Ako nekoga uspijete potaknuti da uđe u taj svijet, to je po meni najveći mogući uspjeh."

I za kraj - što bi poručio rekreativcima koji se tek zaljubljuju u biciklizam, a još nisu sigurni je li to za njih?

"Sigurno je za vas. Biciklizam ima toliko različitih disciplina, stilova i razina da sam uvjeren kako svatko može pronaći svoje mjesto u tom sportu. Bilo da vas privlače ceste, makadam, brda, adrenalinske staze ili samo lagane vožnje vikendom, uvijek postoji opcija koja odgovara vašem karakteru i tempu."

"Ne zamarajte se preskupim biciklima, ne zamarajte se brojkama, wattima i aplikacijama. Ničim se ne opterećujte. Samo sjednite na bicikl i vozite. Uz vrijeme i iskustvo, potpuno prirodno ćete pronaći svoj put."

Sandyjeva priča potvrđuje ono što svi koji volimo biciklizam duboko znamo - nije važno vozite li brzo ili sporo, profesionalno ili iz gušta, po asfaltu ili šumi - važno je da vozite. I da u toj vožnji pronađete svoj mir, motivaciju, ili samo dobar razlog da izađete na svježi zrak.

U vremenu kada se bicikl sve češće koristi i kao prijevozno sredstvo i kao osobni bijeg od svakodnevice, Sandy je odličan podsjetnik da biciklizam ne mora imati formulu. Dovoljno je imati dva kotača i volju za okretanjem pedala. Sve ostalo dođe samo.

Do idućeg razgovora, vidimo se na biciklu!